Cena: |
Želi ovaj predmet: | 2 |
Stanje: | Nekorišćen |
Garancija: | Ne |
Isporuka: | Post Express Lično preuzimanje |
Plaćanje: | Tekući račun (pre slanja)
PostNet (pre slanja) Ostalo (pre slanja) Lično |
Grad: |
Čurug, Žabalj |
Godina izdanja: 2009,Adresa Novi Sad
Autor: Domaći
Vrsta: Eseji i kritike
ISBN: ISBN 978-86-86761-35-4
Jezik: Srpski
Kolebanje postkulture UDARANJE TELEVIZORA Vladimir Tasić *Adresa-7*2021
ukleštene između izazova medija, popularne kulture i intelektualnog šarlatanstva
autor Vladimir Tasić
Izdavač: Adresa Novi Sad 2009 .g ISBN 978-86-86761-35-4
PVC povez-preklop,ćirilica, 143.strana, format: 17 x 12 cm ,težina 140.grama
stanje: nekorištena
Udaranje televizora: kolebanje postkulture“ je zbirka eseja srpskog književnika .
Zbirka sarži pet eseja i svaki od njih u središte stavlja analizu jedne ili više knjiga, koje služe kao polazna tačka za mnogobrojne šire argumente i uvide vezane za različite aspekte postmoderne savremenosti ukleštene između izazova medija, popularne kulture i intelektualnog šarlatanstva koje ide na ruku neoliberalnim dogmama.
Prvi esej „Orvel i Pinčon protiv Bazuka Džoa” u središte stavlja odnos Orvelovog ogleda „Nedeljnici za dečake” i Pinčonovog romana „Protiv dana”
Drugi esej „Filozofija u kenjoaru” bavi se filozoskim esejom „O baljezganju” prinstonskog profesore Harija Frankfurta.
Treći esej „Snežni čovek i paralaksa”, analizira kartografiju, privlačni motiv za umetnost postmodernog doba, a Albaharijev roman „Snežni čovek” se interpretira kao tekst koji ima ambivalentan odnos prema postmoderni.
Četvrti esej „Alegorija postmodernog fundamentaliste” preispituje osnove dominatne intelektulane hermeneutike i analizira popularnost etno-lita na zapadu. Kritikujući Edvarda Saida i Frederika Džejmsona, a dajući za pravo Ajđazu Ahamada, Tasić demontira pojam trećesvetske literature i pokazuje da tako nešto ne može biti koherentan oblik bilo kakvog teorijskog znanja, ali i da takav model sasvim odgovara izdavačkim korporacijama, kolonijalnim interesima, pa čak konzervativnim teoretičarima protiv kojih se, navodno, ovakvi koncepti bore.
Završni esej „Politika haosa” analizira popularnost teorije haosa koja je uz zloupotrebe aure naučnog mišljenja, premda u osnovi besmislena i naučno neutemeljena, postala vladajuća teorija koja podupire ideologiju slobodnog tržišta.